Zašto je važno pružati podršku braći i sestrama djece s teškoćama u razvoju?

Braća i sestre sastavni su dio obiteljskog sustava. Istraživanja su pokazala da bratsko/sestrinski odnosi uvelike utječu na ravnotežu u obitelji, ali i na uloge i obrasce ponašanja svakog pojedinog djeteta. Razumijevanje prirode i kvalitete njihovog odnosa ukazuje na moguću razinu emocionalne podrške koju će si pružati tijekom cijelog života (Brody 1989, prema Wagner Jakab, Cvitković, Hojanić, 2006). Braća i sestre mogu biti najbolji prijatelji i izvori podrške, ali i uzrok negativnih emocija i sukoba. Odnos braće i sestara utječe na razvoj djece, osobito u emocionalnom i socijalnom području. On oblikuje njihovo djetinjstvo, sliku o sebi i drugima i utječe na donošenje važnih životnih odluka. Njihovi će međusobni osjećaji i način igre znatno utjecati na druge odnose koje će stvarati tijekom života (Parker i Stimpson, 2002).

Značaj odnosa djeteta s teškoćama u razvoju i njegovih braće i sestara prepoznaje se sredinom 80-tih godina dvadesetog stoljeća (Sanders, 2004). Njihov odnos ima niz pozitivnih i negativnih značajki koje nalazimo u manjoj mjeri u odnosu braće i sestara tipičnog razvoja.

Pozitivna iskustva odrastanja s bratom ili sestrom s teškoćama u razvoju su: razvijanje altruizma, sustava vrijednosti koji ističe ulogu obitelji, zagovaranje prava djece s teškoćama u razvoju, uvažavanje individualnih postignuća i sposobnosti osobe. (Meyer i Vadasy, 2000). Jednako tako, braća i sestre mogu biti psihološki snažni, tolerantni i prilagodljivi (Sanders, 2004). Istraživači su utvrdili kako braća i sestre djece s teškoćama u razvoju imaju ulogu modela, učitelja i skrbnika. Oni suosjećaju sa svojim bratom ili sestrom s teškoćama u razvoju. Često su braća i sestre ti koji provode mnogo vremena s bratom ili sestrom s teškoćama u razvoju i pomažu im u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života, potiču ih na istraživanje svijeta oko sebe, podučavaju ih kako bi im pomogli u razvoju i učenju. Braća i sestre mogu učiti djecu s teškoćama važnim socijalnim vještinama. Također, oni često biraju pomagačku profesiju, razvijaju vještine zastupanja i ponosni su na svoga brata ili sestru s teškoćama u razvoju (Meyer i Vadasy, 2000).

Međutim, odrastanje s bratom ili sestrom s teškoćama u razvoju može imati i neke nepovoljne značajke. Neke nepovoljne značajke koje se mogu javiti su: osjećaj krivnje zbog vlastitih sposobnosti i zdravlja, osjećaj krivnje tijekom tipičnih bratsko/sestrinskih konflikata, prerano sazrijevanje, izloženost prevelikom stresu, osjećaj srama, gubitka i zanemarenosti te zabrinutost za vlastitu budućnost (Meyer i Vadasy, 2000). Seilgman (1983, Wagner Jakab, 2007, prema Blažević, 2013) navodi da se braći i sestrama ponekad povjerava previše odgovornosti, što dovodi do ljutnje, krivnje i teškoća u emocionalnom smislu. Također, kod braće i sestara može se javiti osjećaj izoliranosti od strane vršnjaka. Oni su i često nedovoljno informirani o vrsti i značajkama teškoća brata ili sestre te imaju snažnu potrebu za tim informacijama kako bi odgovorili na vlastita pitanja, pitanja drugih ljudi i planirali vlastitu budućnost (Meyer i Vadasy, 2000).

Iz navedenog možemo zaključiti da je važno osnažiti, informirati i povezati braću i sestre djece s teškoćama u razvoju. Kako bi se produbljivao bratsko/sestrinski odnos i prevenirale ili ublažile moguće nepovoljne značajke, potrebno im je pružiti podršku u što ranijoj dobi.